недеља, 25. март 2012.

ANĐEO S NEBA, ĐAVO NA ZEMLJI

Sa stanovišta (nikadprebrojanog) broja žrtava dvoipomesečnog zločinačkog poduhvata država NATO i EU i njihovih porodica, razorene infrastrukture Srbije, uništene privrede i izgubljenih radnih mesta, 13 godina od početka ubilačkog pohoda SAD i njihovih satrapa nije dug period.

Da se razumemo: masakr civila nazivam genocidom, a razaranje zemlje kriminalnim činom, bez obzira na činjenicu što je u tom momentu na Dedinju stolovao Slobodan Milošević. Možda baš zbog svog stava prema njemu i njegovom režimu, i svega što sam zbog tog prolazio, i imam više prava da one koji su, navodno, kažnjavali njegov režim, nazovem mafijaškim ubicama.

Šta god da bilo opravdanje ili razlog, nisu dovoljno ni veliki ni ozbiljni, kada se pogledaju dečiji grobovi tad nastali.

Pravnici bi to nazvali sklonošću ka vršenju krivičnih dela, ali, zaista, kakav argument može da se uputi kontra mog stava, ako se zna da je ista družina, prosto zato što ima moć gole, brutalne sile, mimo bilo kakvih normi svetskog poretka, delila "pravdu" i u Avganistanu, Iraku, Libiji... Tim pre, što je sada već sasvim jasno da su ti zločini izvršeni na osnovu argumentacije pronađene u falsifikovanim činjenicama! Zašto onda ista takva sila nije upotrebljena nad Izraelom ili Turskom, na primer, ili u mnogim državama Afrike ili Južne Amerike, gde su takođe kršena ljudska prava ili izvršavani teški zločini? Odgovor je jasan: interes.

Otuda gađenje koje osećam prema SAD i njihovim evropskim saveznicima, njihovom bezobrazluku i siledžijstvu, ne mogu i ne želim da prikrivam. Bespomoćan kao pojedinac, stanovnik države bespomoćne kao države, ljudskim i moralnim vrednostima sprečen da uzvratim na način na koji zločinci jedino zaslužuju i koji razumeju - preostaje mi samo da se nadam da će Bog, priroda, ili pripadnici nekih nacija sa daleko izraženijim osećanjem rodoljublja i ljudske i nacionalne časti i potrebnom dozom fanatizma, i Sjedinjenim Državama i njihovim kućnim ljubimcima pokazati da svaka batina ima dva kraja.

Elem, činjenica je da je masovno ubistvo i masivno nanošenje štete, koje je tokom 1999. izvršio NATO u Srbiji, težak zločin, za koji bi neko trebalo da odgovara. Naravno, neće odgovarati niko, jer je služinčad, koju je Ambasada SAD postavila da vrši dužnosti predsednika i Vlade Srbije, povukla tužbe, koje bi makar formalno, makar i bez ikakvih izgleda na uspeh u teško marginalizovanom i politizovanom svetskom pravosudnom sistemu, značile da se ne mirimo sa razaranjem naše države i masakriranjem naše nejači.

Na žalost, dovoljno je da jedna država na ključnim pozicijama ima jednog bednog samoreklamera - pozera i jednu kućnu pomoćnicu - slinu, a da izvršne funkcije drži žuto-crvena kriminalna družina u sprezi sa sumnjivo obogaćenim "tajkunima", da od svega toga ne bude ništa.

I što je još crnje: da se ta ljiga, kojoj je važnije što ga porede sa holivudskim glumcem, nego dostojanstvo i boljitak sopstvenog naroda - izruga svim nevino stradalima i njihovim porodicama, tvrdeći sada, usred predizborne kampanje, da je agresija NATO na SRJ bila zločin? Pa ako je to bio zločin, zašto si, smradu, povukao tužbe protiv zločinaca? Da bi mogao slobodno da odlaziš tim istim zločincima na uvlačenje u dupe? Ko ti je dao pravo na to? Ili tvoje gazde, tada, nisu izvršile zločin, a sada, kad gladnom, u pojam ubijenom, osiromašenom, besposlenom, razočaranom, beznadnom narodu nemaš da ponudiš ništa više od stalnog povlačenja za lik i delo odavno mrtvog Đinđića - to odjedanput postaje zločin, u nadi da narod, sklon samoobmanjivanju na osnovu krupnih reči, više neće primećivati tvoju, i krivicu tvoje kriminalne organizacije, već krivicu nekog spolja?

Ovako ispada da nas je s neba, fizički, ubijao "milosrdni anđeo", a da našu čast, dostojanstvo, ponos, samoljublje, budućnost... ubija ovozemaljski đavo, kome ja "anđeo" - ubeđen sam: ne nehotice i ne bez plana - otvorio vrata za to.

2 коментара:

Balegar је рекао...

Đavo sa neba, đavo na zemlju, sada je bio...

Milanche Vuckovic је рекао...

Bas tako!