субота, 19. септембар 2009.

"NAVIJACI" I SLICNA BAGRA

Dovoljno sam star da se secam kada smo na fudbalske utakmice isli iz zadovoljstva, da uzivamo u bravurama istinskih asova, koji su istinski izgarali za publiku. Danas imamo mahom razmazene i nabedjene sportiste, koji izigravaju velicine pred siparicama iz kraja i uzimaju podobre pare za svoje (ne)znanje, i po jedno pleme divljaka vezano za svaki klub, koje redovno upropasti svaki sportski dogadjaj.

Pitanje navijackog nasilja odavno je izaslo iz okvira samo jedne naucne discipline. To je politicki, socioloski, kulturoloski, pravni, fenomenoloski... problem. Iza ove "multidisciplinarne floskule" krije se u stvari tragedija niza generacija, direktno uvucenih u navijacke grupe, ali i cele nacije.

Naravno, mi uobicajeno koristimo termin "navijacki" za nasilje i grupe mahom mladih ljudi koji ga upraznjavaju, ali to je opasna netacnost, koja navodi da agresivnost ovog dela populacije ima korena u sportu.

Ne, sport je (bio) samo jedno od polja njihovog delovanja i primarni motiv okupljanja i organizovanja. Sve dalje je otislo u mrznju, sirovost, surovost, rasizam, nemoral... U tom besmislu, oni su pronasli smisao svojih zivota.

Mozemo sad da gomilamo i analiziramo uzrocnike: od rata, bede, propadanja porodice kao instituciije, nemanja programa za mlade, nezaposlenosti, bezperspektivnosti - mozda je najjednostavnije sve te razloge zajedno prihvatiti i skoncentrisati se na moguce nacine resavanja problema.

Prvi, mozda i najvazniji, ali svakako ne i jedini, je krivicnopravno sankcionisanje. Pri tome mislim da je zakonska podloga za to sasvim odgovarajuca, ali da se ne primenjuje adekvatno. Valjalo bi je, medjutim, i dopuniti. To, dakle, ne podrazumeva samo krivicnopravno gonjenje i kaznjavanje izvrsilaca tezih krivicnih dela ili prekrsaja, vec i kaznjavanje svih navijackih grupa kao i sportskih klubova kojima te grupe pripadaju i odgovornih ljudi u njima.

Klubove treba zakonski "prinuditi" da svoje navijace organizuju u registrovana udruzenja, koja ce morati da placaju za izgrede svojih clanova, a sve tzv. navijace van takvih zvanicnih udruzenja kaznjavati drakonski. Tu se valja ugledati na primere nekih zapadnih drzava, koje su slicne probleme resavale i resile na slican nacin.

Takodje, klubove treba drakonski kaznjavati za navijacke ispade, dok god postoje indicije ili cak jasni dokazi da klubovi podrzavaju, placaju ili organizuju neke navijacke grupe, ili da su cak pod njihovim direktnim uticajem.

Konacno, i za najmanji prekrsaj, a nekmoli krivicno delo, ucinjen pod plastom navijastva, valja drakonski kaznjavati, i u tom smislu mozda i poostriti zakonom propisane sankcije. Vratiti tesku robiju sa tucanjem kamena u zakon - da, mozda je to zaista dobro resenje za visak energije i pronalazak zivotnog smisla ovih mladih ljudi.

Kazu da je mnogo 10 godina onom Urosu Misicu za pokusaj ubistva coveka na utakmici. Pa 10 godina robije malo je samo za roditelje koji su isprdeli takvog degenerika. Malo je 10 godina i za likove koji demoliraju autobus i medj putnike ubacuju baklju, a tek je malo za one koji su prebili francuske navijace u "Ajrish pabu".

Ne da takvu barabu treba kazniti maksimalno, vec ih treba i sterilisati, da ne seju jos goru bitangu naokolo.

Нема коментара: